Bjese ljetnje vece palo
sunce s neba odlutalo
i zaspao val
a na pjesku ispod stjene
grlio je nju i mene
neki topli zar, tihi maestral

Kad ga tamo iz plave tmine
nad livadom od pucine
gledao bi nas
obasip'o nasa tijela
suhim zlatom svog fenjera
ljubio joj lik
svetionik, svetionik

A nocas me more pita
bas na istom zalu tom
u zagrljaju mjesto s kisom
zasto ne dodjoh sa njom

Ref. 2x
Kad god padne nocna tama
ona negdje mozda luta sama
koraci joj i ne znaju
da ja idem, da me sjeti na nju
na njen dragi lik, svetionik

Ref. 2x